Nekako se ovih dana ne uspijevam odmaknuti u razmišljanjima o zlouporabama koje uništavaju ovu zemlju. Premda pokušavam pisati o nekim drugim temama to postaje gotovo nemoguće, jer događaji vezani uz sistematsko guranje ove zemlje u ponor redaju se iz dana u dan. Nije da i dosada nije bilo izvještavanja o aferama koje su se događale, ali sada iz Pandorine kutije one iskaču jedna za drugom. Iskreno rečeno nije to loše, jer istina treba izići van i svi akteri trebaju položiti račune za sve ono što su radili. Ne, nemam namjeru bilo kome suditi i proglašavati ga krivim prije nego kako to neki vole reći učine institucije države. Dakle doista neka institucije države rade svoj posao, ali neka ne gube vrijeme, jer i vrijeme je novac, a novac je ono što smo u velikim iznosima izgubili, a itekako nam je potreban.

Slušajući naše poljoprivrednike kako gotovo bespomoćno traže svoju izgubljenu imovinu u aferi Đakovački silosi teško je ostati ravnodušan. Isto je i sa «vojskom» od 300.000 nezaposlenih i onih koji strahuju za budućnost svojih radnih mjesta. Slična je situacija i sa malim i srednjim poduzetnicima koji grcaju u problemima i nelikvidnosti, pa se iz svega toga postavljaju mnogo pitanja na koja je teško odgovoriti. Možda je najvažnije, a kakvu to poruku možemo poslati mladim ljudima koji vjerojatno razmišljaju o svojoj budućnosti i pitaju se kakva će ona biti. Što im reći? Da će sutra završiti školovanje, a onda tražiti godinama radno mjesto. Kako im obećati solidan život i budućnost, ako se ne prekinu lanci malverzacija i nepoštenja, a sada je itekako potrebno da im netko kaže, da ipak ima nade za bolju i sretniju budućnost. Građani su već pomalo umorni od svega, jer svakim danom osjećaju sve veću nemoć i strah od onoga što će donijeti sutra ukoliko se ne napravi red u državi, ali očito da strah, sram i krivnju ne osjećaju oni koji se svakodnevno spominju u medijima.

Naprosto ne želim vjerovati, da će sve ovo završiti po onoj «pojeo vuk magare» i nikome ništa. Naša budućnost ovisi o odlučnosti odgovornih, da prekinu sve «nepodopštine» i da doista postanemo pravna država u kojoj će se znati tko je za što odgovoran. Želim vjerovati, da doista nitko neće biti nedodirljiv, jer je osigurao političku zaštitu za svoja djela. Predsjednica vlade nam to obećava i nadam se da će uspjeti i svoja obećanja realizirati. Znam i to, da će je svi pošteni i radišni ljudi u tome podržati, jer to je jedini put kojim treba voditi ovu zemlju. Stoga ipak vjerujmo, da će nakon što sva prljavština ispliva na površinu, a zatim se očisti, voda biti opet bistra.
 

Ovih su nas dana previranja i preslagivanja u nekim strankama podsjetili na našu političku stvarnost. Za sve one koji se pitaju zašto se sklapaju ovakve ili onakve koalicije prije i poslije izbora ovih je dana odgovor jasan kao dan. Dogovor je to o podjeli raznih rukovodnih položaja ili kako to narod voli reći fotelja. Dogovor je to o podjeli od zakonodavne i izvršne vlasti, javnih poduzeća, raznih zavoda, agencija, pa tako do onih najnižih položaja. Ista je situacija u županijama, gradovima i općinama. Sve vjerojatno ide po onoj "Ljudi smo dogovoriti ćemo se". Nemam namjeru tvrditi, da odabrani stranački kadrovi nemaju uvijek potrebnu stručnu spremu, ali usudila bih se reći, da nisam sigurna, da su oni najsposobniji i da imaju sve potrebne atribute za izvršavanje zadatka koji im je povjeren, ali ni da uvijek vode računa kako njihovi potezi utjeću na stranku u kojoj se nalaze.

Sve nas to opet vraća na početak. Normalno je, da se za zakonodavnu i izvršnu vlast stranke dogovaraju oko raspodjela određenih funkcija, ali zašto to činiti za sva ona radna mjesta koja bi se mogla popunjavati javnim natječajem, ali nevezano za stranačku pripadnost. Ne mogu tvrditi, da se i u tom slučaju ponekad ne bi izabrali pogrešni ljudi no sigurno je jedno u slučaju da pokažu nesposobnost lako bi ih se maknulo, jer ne bi imali političke zaštitnike. Tužno je slušati, da se na neka radna mjesta mogu zaposliti samo ljudi koji su članovi neke stranke, pa se pitam jesu li oni veći domoljubi od ostalih stranački neregistriranih građana. Pokazuje li se domoljublje članskom iskaznicom neke stranke ili poštenim i savjesnim radom i poštivanjem domovine i njezinih zakona? Vjerojatno ne, ali zasada je tako i tu praksu treba što hitnije ukinuti, jer donosi samo štete i nevolje.

Možda će netko reći da je to nasljeđe iz bivšeg sistema. Može biti, ali ako i jeste zašto to gajimo i dalje, jer taj se sistem urušio, a sa njime su trebale nestati i sve negativnosti koje je on imao. Strašno je slušati ljude koji odlaze sa funkcija kako okrivljuju sve i svakoga, a ne razmišljaju o svojem doprinosu zbog kojeg gube darovanu sinekuru. O posljedicama šteta koje su eventualno počinili ne govore, jer za njih ništa nije važnije od njih samih. Rješenje ovog pitanja bio bi sigurno velik doprinos izlasku iz krize i uvođenju reda koji je toliko potreban ovoj zemlji.
 

Redovito strahujemo od nuklearnog i njemu sličnog oružja koje je već desetljećima prijetnja svijetu i svjetskom miru. Svako lansiranje novih raketa kod ljudi izaziva zebnju, a onda se ipak probudi nada, da će prevladati razum i da neće doći do najgoreg mogućeg scenarija. Razvoj tehnologije i borba za političkom i ekonomskom prevlasti u svijetu donose nam nemale opasnosti za koje je gotovo nemoguće predvidjeti posljedice. Ono što je trebalo poslužiti kao pomoć čovječanstvu pomalo se pretvara u monstruma kojega će biti teško zaustaviti. Kada ovo pišem mislim na internetsku tehnologiju koja nam se zavukla u sve pore života i svakim nam danom ulazi u njih sve više, a kao stalna prijetnja su cyber-napadi koji više nisu samo zabava hakera ili kriminalaca koji žele na lagan način doći do novca, već oni postaju svojevrstan rat.

Londonski Međunarodni institut za strateške studije pozabavio se ovom temom zbog sve veće aktualnosti koju ona ima u svijetu. Prema njihovim upozorenjima cyber-napadi na vojne infrastrukture, vlade, komunikacijske sustave i financijsko tržište predstavljaju ogromnu prijetnju međunarodnoj sigurnosti. Cyber-ratovanje moglo bi postati odlučujuće oružje mogućih sukoba između država. Predstavnici instituta priznaju, da je unatoč brojnim dokazima o cyber-napadima još uvije teško procijeniti njihovu sveukupnu opasnost i stvoriti zajedničko stajalište o njima. Usporedili su to sa 50-im godinama prošlog stoljeća kada nije bilo zajedničkog intelektualnog stava u odnosu na mogući nuklearni rat.

Nepotrebno je gotovo spominjati, da se uz sve međudržavne sukobe cybe-napadima uključuju i razne terorističke organizacije. Države sigurno još dugo neće postići dogovor o međudržavnoj kontroli o korištenju cyber oružja kakvo su postigli o upotrebi konvencionalnog i nuklearnog oružja. Cyber-ratovanje uključuje metode korištenja ilegalnog eksploatiranja interneta, a nacionalne obrambene institucije imaju ograničene sposobnosti da se odupru tim napadima. Svi dosadašnji napadi potvrđuju ove tvrdnje, ali je očito, da napadnuti nemaju potrebna rješenja kojima bi se tome mogli adekvatno oduprijeti. Sve je više posla za stručnjake računalne forenzike, a vjerojatno će ga biti još i više. Cyber prijetnja je ovdje i zahtjeva što brži i efikasniji odgovor, jer štete koje bi mogle nastati gotovo su nemjerljive, a zasigurno bi mogle biti i pogubne za cijeli svijet. Možda nije zgorega podsjetiti, da su veliki vojni potencijali u mnogim zemljama svijeta povezani računalnim sistemima i da svaki eventualni cyber-napad predstavlja mogućnost nesagledivih posljedica za čovječanstvo.
 

Možda ja imam krivu percepciju cijelog tog plana, možda je sezona idealna da onih 300tinjak tisuća koji ostanu bez posla i njihovih obitelji pošaljemo na Jadran, smjestimo u hotele i u svaku sobu dodamo pribor za infuziju i svakog dana cijelog ljeta lagano im cicamo krv, a na kraju sezone kao udarni dio i svakom od njih izvadimo jedan bubreg. Pa 600 000 bubrega po prosječnoj cijeni od 20 soma usd finu bi lovu potegnuli ovom turističkom sezonom.

 

Podravka i rasprave o njoj nikako da siđu s javne scene. Iako još uvijek nisu raščišćene sve malverzacije koje su otkrivene u posljednje vrijeme izgleda da nekima nije cilj da ona nastavi sa neophodnom konsolidacijom i normalnim radom. Pojedini hrvatski političari kao da su izgubili kompas. Naprosto kao da ne shvaćaju da živimo u vremenu tržišne ekonomije.

Čista tehnologija uključena u eko-sustav postaje se interesantnija na mnogim područjima u svijetu. Poseban interes u posljednje vrijeme pokazuju u Silikonskoj dolini i nastoje razvijati sve nove tehnologije od zelenih zgrada, preko materijala za električna vozila, rasvjete i energije dobivene od vjetra. Podijelili su to na dva sektora i to na solarnu energiju i pametne mreže za nadogradnju na električnu mrežu.

Bila je prva polovica 2008. godine. Ponosno je objavljeno kako će silosi Đakovština d.d. postati interventno skladište, jer prema planovima nestaju klasične robne zalihe, a interventna skladišta postati će skladišta Europske unije i NATO-a. Svakako, da je za tu svrhu bilo potrebno ispuniti veoma stroge kriterije.

Ok razumijem da je teško, smanjena naplata, prodaja i bla bla, ali samo u jednom mjesecu 30 % to mi baš nekako i ne leži. Nažalost ako pogledamo da je u isto vrijeme moguće od Trešnjevke do krematorija normalno se vozeći, doći za cijelih 14 minuta i to oko 15 sati, to postaje vrlo zabrinjavajuće

Osnivač Facebooka Mark Zuckerberg nedavno je izjavio kako je koncept privatnosti postao anakronizam. Njegove riječi, da više nikoga nije briga za privatnost zapravo je dana, da prema nekim mišljenjima prikrije rupe koje se pojavljuju na toj internetskoj mreži.

Konačno imamo priliku vidjeti i to novo dugo očekivano čudo Applea tablet iPad. Stebe Jobs svojim pomalo dramskim nastupom i samom svojom pojavom usporedio ga je najvećim događajem od kako je Mojsije donio ploče sa 10 zapovjedi. Burni aplauz sigurno mu je godio i uvjerio kako je bilo dobro taj proizvod sačuvati od javnosti do samog predstavljanja.

Web cenzura koja se zahtjeva u Kini i svi događaji vezani uz taj problem nikako da se stišaju. Neuspjeli politički razgovori vođeni između predstavnika Kine i SAD-a vezano uz aktualnu aferu Google nisu dali rezultata. Kineske vlasti čvrsto stoje na svojem stajalištu, a u svijetu interneta sve su vidljivije podjele.

Vlada je odlučila. Poduzetništvo dobiva financijsku injekciju od 10 milijardi kuna za povećanje likvidnosti i jačanje poslovnog sektora. Ovim bi se potezom trebala povećati gospodarska aktivnost što bi dovelo do gospodarskog rasta. Ovu odluku vlade trebali bi realizirati Hrvatska narodna banka, HBOR i poslovne banke.

Do jučer pretpostavke i previđanja, a danas stvarnost. Ovim bi riječima ukratko mogli opisati situaciju u sektoru marketinga ili jednostavnije rečeno oglašavanja. Malo tko je još nedugo vjerovao, da će internet početi sve intenzivnije igrati glavnu ulogu u oglašavanju, ali to se neminovno događa.