Ovih su nas dana previranja i preslagivanja u nekim strankama podsjetili na našu političku stvarnost. Za sve one koji se pitaju zašto se sklapaju ovakve ili onakve koalicije prije i poslije izbora ovih je dana odgovor jasan kao dan. Dogovor je to o podjeli raznih rukovodnih položaja ili kako to narod voli reći fotelja. Dogovor je to o podjeli od zakonodavne i izvršne vlasti, javnih poduzeća, raznih zavoda, agencija, pa tako do onih najnižih položaja. Ista je situacija u županijama, gradovima i općinama. Sve vjerojatno ide po onoj "Ljudi smo dogovoriti ćemo se". Nemam namjeru tvrditi, da odabrani stranački kadrovi nemaju uvijek potrebnu stručnu spremu, ali usudila bih se reći, da nisam sigurna, da su oni najsposobniji i da imaju sve potrebne atribute za izvršavanje zadatka koji im je povjeren, ali ni da uvijek vode računa kako njihovi potezi utjeću na stranku u kojoj se nalaze.

Sve nas to opet vraća na početak. Normalno je, da se za zakonodavnu i izvršnu vlast stranke dogovaraju oko raspodjela određenih funkcija, ali zašto to činiti za sva ona radna mjesta koja bi se mogla popunjavati javnim natječajem, ali nevezano za stranačku pripadnost. Ne mogu tvrditi, da se i u tom slučaju ponekad ne bi izabrali pogrešni ljudi no sigurno je jedno u slučaju da pokažu nesposobnost lako bi ih se maknulo, jer ne bi imali političke zaštitnike. Tužno je slušati, da se na neka radna mjesta mogu zaposliti samo ljudi koji su članovi neke stranke, pa se pitam jesu li oni veći domoljubi od ostalih stranački neregistriranih građana. Pokazuje li se domoljublje članskom iskaznicom neke stranke ili poštenim i savjesnim radom i poštivanjem domovine i njezinih zakona? Vjerojatno ne, ali zasada je tako i tu praksu treba što hitnije ukinuti, jer donosi samo štete i nevolje.

Možda će netko reći da je to nasljeđe iz bivšeg sistema. Može biti, ali ako i jeste zašto to gajimo i dalje, jer taj se sistem urušio, a sa njime su trebale nestati i sve negativnosti koje je on imao. Strašno je slušati ljude koji odlaze sa funkcija kako okrivljuju sve i svakoga, a ne razmišljaju o svojem doprinosu zbog kojeg gube darovanu sinekuru. O posljedicama šteta koje su eventualno počinili ne govore, jer za njih ništa nije važnije od njih samih. Rješenje ovog pitanja bio bi sigurno velik doprinos izlasku iz krize i uvođenju reda koji je toliko potreban ovoj zemlji.