Posustaje li doista globalna ekonomska kriza pitanje je koje u posljednje vrijeme traži odgovor. Prema nekim pokazateljima, ali i procjenama izgleda kako su ocjene o izlasku iz krize bile malo preuranjene. Govore nam to podaci koje možemo svakodnevno slušati ili čitati u medijima. SAD koje su prve najavile izlazak iz krize ponovo zahvaćaju neki njezini oblici.

Ovih smo dana svjedoci raznih rasprava o gospodarskoj, financijskoj i političkoj situaciji u zemlji. Organiziraju se razni okrugli i drugi stolovi, diskusije, tematske rasprave i slično. Možemo ćuti razna manje-više beskorisna mišljenja od kojih nikakve pomoći. Neku večer slušala sam neke od ekonomskih autoriteta u jednoj tv emisiji. Prigovarali su kako vlada nema jasno određen cilj i to me je ponukalo da malo razmislim o toj izjavi.

Svaki poslovni odnos uvijek podrazumijeva dvije strane. Normalno je da svaka od njih ima svoje interese koje nastoji pod svaku cijenu ostvariti. Poslovnim ljudima, ali i običnim građanima jasno je, da svoje interese u svakom poslu radilo se o kupnji ili prodaji, iznajmljivanju ili bilo kojem drugom poslu moraju ostvariti rezultate na što zadovoljavajući način i na svoju korist. Zašto danas razmišljam o toj temi i pišem o njoj?

Izjava guvernera HNB-a Rohatinskog kako još nismo pronašli rješenje za izlazak iz krize možda ponovo potakne sve one koji su za to zaduženi, da dobro promisle o svim mogućim rješenjima. Danas se mnogi pitaju zašto se ovih dana u prvi plan uz probleme u drvo-prerađivačkoj industriji stavlja i građevinarstvo. Odgovor je veoma jednostavan.

Prošlo je nekoliko mjeseci od prve najave kreditiranja gospodarstva posrnulog zbog krize milijardama kuna. Novac je u bankarskim trezorima, a provedbeni propisi kojima se reguliraju uvjeti kreditiranja još nisu ugledali svijetlo dana. Aukcija za kredite trebale bi početi 16. ovog mjeseca, ali teško je povjerovati, da će to doista biti tako.

Podravka i rasprave o njoj nikako da siđu s javne scene. Iako još uvijek nisu raščišćene sve malverzacije koje su otkrivene u posljednje vrijeme izgleda da nekima nije cilj da ona nastavi sa neophodnom konsolidacijom i normalnim radom. Pojedini hrvatski političari kao da su izgubili kompas. Naprosto kao da ne shvaćaju da živimo u vremenu tržišne ekonomije.

Prošlo je dvadeset godina kako je kod nas nestao socijalizam. Nije mi namjera raspravljati o njegovim kvalitetama ili manama, ali do današnjeg dana ostale su neke stvari i pojavni oblici iz tog vremena neriješeni. Zašto to tvrdim? Jednostavno zato što me na tu pomisao tjeraju aktualni i nimalo ugodni događaji i afere koji se otkrivaju iz dana u dan.

Časopis Banka organizirao je predavanje kojemu je tema bila «Razumiju li ekonomisti hrvatsku ekonomiju». Gotovo jedinstven  zaključak bio je, da naši ekonomisti nisu dovoljno utjecajni, te da nisu ključni sudionici gospodarstva zbog velikog utjecaja političko-interesnih skupina ili mreža.

Politika se kao neprekinuta nit provlači kroz sve pore društva, jer ona i jeste dio društva i neprekidni događaji koje generiraju pojedinci iz njezinih krugova posljednjih mjeseci nimalo ne pomažu izlasku iz gospodarske krize. Gospodarstvo i građani ne samo da su njezini robovi, već nastoje svim silama dati prilog tom procesu manje-više kao promatrači koji zapravo i nisu u stanju bilo što mijenjati, ali možda i nesvjesno uživaju u svim događajima. Nekoliko mjeseci prate nas otkrivanja, pa zatim i istraživanja raznih financijskih malverzacija u državnim tvrtkama ili u tvrtkama u pretežitom vlasništvu države.

Iako je Google potrošio milijune dolara u Kini sa ciljem osvajanja tog ogromnog tržišta, a sada najavio mogućnost odlaska to za nikoga u ovoj situaciji ne treba biti iznenađenje. Google navodno nije uspio ostvariti bilo kakvu dobit u toj zemlji unatoč kompromisima sa vladom na koje je pristajao.

2010. godina prema svim predviđanjima trebala bi biti godina zelene ili čiste tehnologije. Premda podaci o ulaganjima u zelenu tehnologiju nakon naglog uspona u 2008. ukazuju na snižena ulaganja za gotovo 3 milijarde dolara ipak su ona bila veća u odnosu na 2007. godinu za oko 1,5 milijarde dolara, pa su i predviđanja za ovu godinu veoma optimistična.

Svakim danom postaje sve nejasnije radi li se o zatvaranju u svoje granice ili postoje i drugi motivi zbog kojih Kina nastoji provesti akreditaciju «autohtona inovacija». Teško je u ovom trenutku realno sagledati sve eventualne moguće posljedice koje donosi ovo pravilo.

Danas sam čuo jednu vrlo interesantnu informaciju, vezanu uz otvaranje novih tvrtki. Nije iz prve ruka ali kao i da jeste, moja draga igrom slučaja našla se u razgovoru sa referenticom za poslovne korisnike jedne velike HR banke. Žena sva onako užurbana uspjela je u par minuta mojoj gospoji objasniti da nikada nije imala veću gužvu sa otvaranjem novih transakcijskih računa za poslovne korisnike.

 

Iako se u posljednje vrijeme odvijaju intenzivni poslovno-politički razgovori Kine sa predstavnicima EU, SAD-a i drugih zemalja o uspostavi kakve-takve trgovinske i monetarne ravnoteže nekih velikih rezultata očito baš i nema. Peking je odlučio dapače pooštriti kriterije za kupnju opreme od stranih proizvođače high-tech proizvoda svojim ministarstvima.

Namjerno nisam upotrijebila našu domaću krilaticu «Kupujmo hrvatsko», jer nakon oštrih kritika koje su nam bile upućivane, danas je moda ili bolje rečeno potreba kupovine domaćih proizvoda zavladala svijetom. Prvi su u akciju početkom trajanja krize i recesije krenuli američki proizvođači, zatim su im se unatoč protivljenju pojedinih zemalja pridružile i neke druge zemlje.

Od male lokalne trgovine otvorene 1962.god  u jednoj od najsiromašnijih zemalja SAD-a  ( Arkanzas) Sam Walton stvorio je kompaniju čiji su nasljednici i do dva puta bogatiji od Billa Gatesa.

Poslovanje koje je postalo kao model uobičajeno „ nula zaliha, nula sigurnosti „ nosi biljeg Wall Marta, prvi su unijeli novinu u području upravljanja zaliha.

Danas posjeduju više od 7000 kamiona to im je doprinjelo boljem raspoređivanju robe i zaliha između vlastitih marketa diljem zemlje. Također, početkom upotrebe novih tegljača koji idu i i kilometar više po litri Wall Markt uštedi i 50 milijuna dolara godišnje te se u skladu sa time predstavlju kao tvrtka koja brine o okolišu.

Možda će se netko neupućem u poslovanje i rukovođenje tvrkama upitati, a koji su to troškovi? Radi se uglavnom o birokratskom ponašanju administracije koja zahtjeva razne podatke, a što je najčešći slučaj ti podaci nisu  objedinjeni na jednom mjestu.

Magazin Fortune proglasio je Appleovog izvršnog direktora Steve Jobsa predsjednikom uprave desetljeća. Prema njihovom mišljenju on je radikalno reorganizirao tri tržišta, a to su glazbeno, filmsko i industrija mobilnih telefona.