Unatrag nekoliko godina zavladala je prava epidemija podizanja gotovinskih kredita zbog kupnje povlaštenih dionica na koje su imali pravo kupnje građani Hrvatske. Radilo se uglavnom o dionicama HT-a i INE i svi su razmišljali kako su njihove odluke veoma dobre. Vladao je nevjerojatan financijski optimizam. Bilo je to vrijeme kada nitko nije ni sanjao o krizi i recesiji, a kamoli o eventualnim financijskim problemima. Preko noći mnogi su željeli postati igrači na burzi, pa se ponovila situacija od prije nekoliko godina kada su mnogi željeli otvoriti brokerske urede, jer je poslovanje vrijednosnim papirima moguće obavljati samo preko banaka i brokerskih kuća.

Ovih je dana rebalans proračuna i dalje glavna tema i to ne samo kod nas već i kod međunarodnih financijskih institucija. Vlada je navodno zadovoljna iako baš sa novim financijskim povećanjem na rashodovnoj strani nema za to razloga. Istini ta volju svi su očekivali smanjivanje rashoda i povećanja na prihodovnoj strani. Ali to se nije dogodilo. Najavljuje se i mogućnost novih zaduživanja i to znači jednostavnim rječnikom rečeno zemlja tone u sve veću recesiju. Od programa gospodarskog oporavka ni o, a u posljednje se vrijeme može čuti kako će nas razvijene Europske zemlje povući za sobom i izvući nas iz gabule u koju smo potonuli.

Rebalans proračuna ovakav ili onakav više nije ekonomsko nego političko pitanje. Malo se vodi računa o svim posljedicama ovakvog stava koalicijskih partnera, ali moraju znati kako će račun za sve ucjene i promašaje sutra doći na naplatu. Političari će izgleda nadvladati mišljenje ekonomskih savjetnika predsjednice vlade samo da zadovolje svoje biračko tijelo. U igri su mnoge opcije koje bi trebale povećati prihodovnu stranu, ali su gotovo zanemarive one koje će smanjiti toliko potrebnu rasterećenja rashodovnu stranu. Ministarstva su napravila projekcije moguće uštede, ali to je pravi sitniš u odnosu na potrebna sredstva za normalno izvršenje proračuna.

Rasprave o tečaju kune sve se više zahuktavaju. Nije to nikakva novost, jer se ovaj scenarij ponavlja gotovo redovno svake godine. Postoje oni ekonomisti koji ga redovito zagovaraju i opravdavaju to potrebom pomoći izvozno orijentiranom gospodarstvu. Dakako svi oni koji na problem gledaju sa daleko šireg aspekta ne prihvaćaju ove razloge, jer oni su prema njihovom mišljenju opasni, jer donose mnoge posljedice koje bi pogodile zemlju.

Sreća se prema mišljenu vladajućih struktura nasmiješila Hrvatskoj, naime uspjeli smo se ponovo zadužiti za novih 13,5 milijardi kuna. Za njih novo zaduženje kojim će se pokriti troškovi države predstavlja velik uspjeh, ali za većinu onih koji razumiju što to predstavlja to je više nego tragedija. Novo zaduženje imalo bi smisla kada bi bilo usmjereno na konkretno pokretanje ulaganja i povećanja zaposlenosti, jer bez toga neće biti onih koji će te dugove vraćati. Ukratko pitanje je čemu se zapravo treba veseliti

Nikada nije utvrđeno kolike su štete nanesene zemlji u proteklih 20 godina. Da ne bude zabune mislim isključivo na privatizaciju u kojoj se podobnim naprosto darovalo ono što su generacije prije desetljećima stvarale. Nesposobni, ali i promišljeni vlasnici dobara koja su tako dobili nastojali su ih do krajnjih granica pretvoriti u osobno vlasništvo. Tvrtke su propadale, a radnici završavali na ulici ili oni malo sretniji u mirovini. Stvorili smo tako stotine tisuća nezaposlenih i umirovljenika, a to se nije ispravilo do dana današnjeg.

Nakon događaja u Grčkoj i silnih milijardi eura koje su joj potrebne za stabilizaciju gospodarstva i općeg financijskog stanja u zemlji počele su i razne špekulacije o eventualnoj budućnosti eura. Razni stručnjaci pokušali su već prema osobnoj naklonosti predlagati ljudima izvan euro zone u koju valutu promijeniti eure ukoliko ih imaju. Prijedlozi su uglavnom bili, da se eventualno konverziraju euri u američki dolar ili recimo u švicarski franak

Ponekad se pitam u kojoj mi to tužnoj bajci živimo. Demagogiju nam prodaju na sve strane. Vlada je vodila sa sindikatima diskusije oko regresa, božičnice i dara za djecu, nema novaca i potrebno se toga odreći. Možda ili bolje rečeno novaca nema za sve, ali gle iznenađenja HAC je isplatio uskrsnice, da čovjek ne povjeruje. Što će sada reći oni koji vode ovu državu. HAC se boji silnih tužbi svojih radnika, pa jadni isplaćuju i uskrnice, a nedugo je smijenjen predsjednik uprave Petrokemije koji je radnicima isto tako prema kolektivnom ugovoru isplatio regres.

Akcident u Meksičkom zaljevu i dalje uzima svoje žrtve. BP nikako ne uspijeva zaustaviti nesmiljeno curenje nafte, a istini za volju nije baš posve utvrđeno koliko nafte zapravo izlazi. Nekoliko pokušaja zatvaranja bušotine nije uspjelo, pa se svakim danom mogu čuti i nove ideje koje bi trebale zatvoriti bušotinu. Među najnovije spada prijedlog da se bušotina zatvori pomoću malih, ali veoma snažnih magneta koji bi se uhvatili za cijev i nakon toga jedan za drugi sve dok se ne zatvori bušotina.

Jeste li se ikada možda zapitali koliko podstanara ima u Hrvatskoj? Vjerojatno jeste, ali do pravog podatka sigurno niste uspjeli doći. Podstanari spadaju u kategoriju građana drugog reda, jer njihova prava nisu osigurana i ne postoje načini da eventualno potraže pomoć u slučaju eventualnih problema sa stanodavcem, jer rezultat bi bio gubitak stana ili bolje rečeno našli bi se veoma brzo na ulici.

Čemu kukanje od strane nositelja vladine gospodarske i monetarne politike, pa kriza nije baš i neka novost. Odavno su neke zemlje iz nje već izašle, a kod nas se nakon tvrdnji kako je sve u najboljem redu uporno ponavljalo da nema problema i sve će biti riješeno uz određene žrtve, ali bez ičije pomoći, jer krizu imamo sposobnosti sami rješavati .Zašto se onda treba čuditi manjku u proračunu koji iznosi 6,9 milijardi kuna, a to je skoro iznos koji je predviđen za cijelu ovu godinu kada znamo, da se one prave i neophodne mjere štednje nemaju namjeru tako skoro ni provoditi.

Ovih se dana vode rasprave o održivosti euro-zone i kako sačuvati vrijednost eura koji je uslijed financijske krize u pojedinim zemljama ponirao proteklih pet tjedana. Unatoč nastojanja vodećih ljudi zemalja članica EU o načinu jačanja i sprječavanja daljnjeg pada eura on se je tek prošlog tjedna ojačao i oporavio u odnosu prema dolaru.

Koliko uspješno pronalazimo mjere koje treba poduzeti za izlazak iz krize trebalo bi značiti i priznanje koje nam je dao MMF. Zadovoljstvu koje vjerojatno osjećaju oni koji su radili na tom programu sigurno nema kraja. Pohvala jedne takve institucije nije mala stvar, jer poznato je kako oni vole one koji neprekidno krešu određena prava i tako provode štednju. Sve je to dobro. Naravno, da svi moraju dati svoj doprinos da zemlja izađe iz krize, ali postavlja se pitanje koliko je to ravnomjerno raspoređeno na sve građane.

Odavno postoji uzrečica kako novac pokreće svijet. Koliko je ona ispravna pokazuje se u mnogim segmentima života. Možemo krenuti od osobnih iskustava i iskušenja vidljiva u našoj zemlji, pa se zatim osvrnuti na svjetske ekonomije koje danas u ovom globalnom svijetu dolaze u sve veće probleme koji se tiču novca. Više ekonomski moćne zemlje ne ovise samo o svom financijskom stanju, jer i najmanji potresi u relativno malim zemljama prijete rušenju moćnih divova.

Tvrditi da je dosadno živjeti u Hrvatskoj bila bi prava utopija. Scena se mijenja iz dana u dan. Godinama prešućivane i zanemarivane zloporabe svakim danom isplivaju na površinu. Postavlja se samo pitanje, a gdje je kraj tome? Vjerojatno će nas još dugo vremena mediji izvještavati o novim uhićenjima, ali slaba nam je to utjeha, jer štete koje su počinjene teško će biti nadoknađene, a ceh ionako plaćamo mi koji ga nismo ni napravili.

Više nije uopće sporno, da korupcija ne samo da slabi ekonomsku moć Hrvatske i nanosi joj ne samo financijsku štetu, već je dobrano poljuljala i ugled zemlje u svijetu. 12.5 milijardi koje prema procjenama Svjetske banke strpaju pojedinci u svoje džepove nisu mali novac, ali šteta koja se nanosi izbjegavanjem i zaobilaženjem Hrvatske od pojedinih stranih investitora daleko je veća.

Kako su financije složena kategorija najbolje pokazuje dosadašnje punjenje državnog proračuna. Unatoč posebnom porezu na plaće i ostale prihode koji je uveden prošle godine, ali i povećanom PDV-u proračunski prihod je manji za 1,16 milijardi kuna ili za 3,2 posto nego što bio lani. Posebno je zanimljiva činjenica da je i prihod od PDV-a je unatoč povećanju manji za 0,3 posto u odnosu na isti period prošle godine.

Ovih je dana uz sve ostalo što negativno pogađa građane, a sve sa ciljem pokretanja gospodarstva na dnevnom redu i očekivanje poskupljenja struje i grijanja. Komunalije ne da poskupljuju posljednjih godina, već naprosto luduju, ako ne vjerujete pogledajte račune unazad dvije tri godine i sve će vam biti jasno. Svi kao posluju loše ili trebaju ulagati u infrastrukturne projekte, pa i cijene moraju ići gore.

Održan je kako je to običaj kod nas reći povijesni sastanak sindikalista koji predstavljaju svoje članove u javnim službama sa vladom. Moglo se i pretpostaviti, da će oni unatoč negativnim najavama prihvatiti mjere vlade za oporavak gospodarstva koji zahtijevaju određena odricanja zbog štednje. Pregovaralo se o regresu, božićnici i daru za djecu. Ovim bi se neisplatama tih povlastica postigla ušteda od 640 milijuna kuna za ovu godinu.

Loše vrijeme usporilo je ovogodišnju sjetvu. Voda na poljima se povlači, pa se očekuje i brzi završetak tih poslova. Prema nekim najavama seljaci će i ove godine zasijati najviše pšenice, a razlog je potpuno razumljiv, jer prema podacima za obradu jednog hektara pšenice utroši se 8 sati rada. Naravno radi se o prosjeku. Iznenađuje podatak, da se ne odlučuju za sijanje uljarica, ali i za to postoji razlog, a on je u visini poticaja koji je jednake visine kao i za pšenicu.

Proljetno zasjedanje Svjetske banke i MMF-a dočekano je u Hrvatskoj sa različitim stavovima. Glasine o tome kako će ministar financija ugovoriti nova zaduženja tj. podići nove kredite izazvala su negodovanje javnosti. Demantiji ministra i objašnjenje kako su on i zamjenik guvernera HNB-a otišli na redovno zasjedanje kao i svake godine za širu javnost koja vjeruje medijskim izvještajima nije bilo previše uvjerljivo, ali izgleda da ovaj put zabrinutost od novih zaduživanja bila bezrazložna.

Aktualna situacija u zemlji potakla je ponovo ljude, da se počnu prisjećati događanja iz ne tako daleke prošlosti. Ponovo možemo slušati kritike vezane uz sve moguće zloporabe koje su se događale proteklih godina. U vrijeme kada su jedni ostajali bez krova nad glavom, a da ne spominjem izgubljene živote i zdravlje, drugi su se besramno bogatili. Bilo je to vrijeme u kojem su carevali ratni profiteri svih vrsta.

Mjesecima se govori o velikoj zaduženosti naših građana ili bolje rečno o prezaduženosti. Razlozi su manje-više poznati. Neredovito primanja plaća, a u posljednje vrijeme i sve veća nezaposlenost. Ništa manje na zaduženost građana utječu i mali prihodi. Još prije neku godinu pozivalo se ljude na rješavanje stambenih problema, pa se je popriličan broj građana privučen relativno povoljnim kamatama upustio u rješavanje tog problema.

Teško je danas običnom građaninu shvatit kakva je zapravo financijska i gospodarska situacija u zemlji, jer informacije se dobivaju od predstavnika određenih interesnih skupina. Bankarski analitičari pričaju svoju priču, političari svoju ovisno o tome govore li predstavnici pozicije ili oporbe, sindikati iznose svoje podatke i tako redom, a nama preostaje da sami prema svojoj situaciji u kojoj se nalazimo donosimo zaključke kako nam je.

Konačno je netko našao za potrebno, da upozori na stvarnu gospodarsku situaciju u državi. Uvjeravanja kako se nije potrebno previše brinuti prekinuo je naravno, a tko drugi nego guverner HNB Rohatinski. Iskreno i pošteno je upozorio, da mi samo preživljavamo, a nikako ne izlazimo iz krize, te da tek treba poduzeti neophodne korake. Iznio je i svoje mišljenje kako smatra, da i nema prave volje da se poduzmu potrebni koraci za izlazak iz krize.

14,6 milijardi kuna zvuči veoma privlačno. Velika su to sredstva koja su predviđena za investiranje u tijeku ove godine. Odluka vlade zatekla je mnoge, ali i odmah povukla pitanje kuda će taj novac biti uložen. Prema najavama predsjednice vlade o sudbini tog novca izvršiti će se potrebne konzultacije i dogovori sa socijalnim partnerima. Posve očekivano počela su i nagađanja, da će se taj novac uglavnom utrošiti u trenutno zaustavljene kapitalne objekte u zemlji.

Veseli se narode, nema razloga za brigu. U Hrvatskoj nikada kraja veselju. Naročito veseli mogu biti oni koji nemaju stan. Pitate se zašto? Odgovor je veoma jednostavan. Nikada nije bilo lakše doći do stana. Nakon vladine odluke da će financijski kreditom sa počekom do 20 godina pomoći onima koji kupuju prvu nekretninu zavladalo je pravo oduševljenje. Sada znamo da će se moći dobiti od 100 do 300 eura za kupnju stana po kvadratnom metru stana čija cijena ne smije prelaziti 1.600 eura.

Iako Apple veoma dobro stoji financijski i ostvario je veliku dobit vlasnici dionica ove godine ostaju bez dividende. Predviđen iznos od 25 milijardi dolara koji bi mogao biti isplaćen dioničarima ostaje po svemu sudeći u kompaniji. Vjerojatno će to bit veliko razočaranje za vlasnike dionica koji su bili veoma oduševljeni uspješnim poslovanjem kompanije.

Svakim danom postajem sve sigurnija, da za sve ono što se događa treba pronaći krivce, ali na krivoj adresi. Prekjučer sam posve slučajno malo poslušala diskusiju o Hrvatskoj narodnoj banci tj. izvještaj o njezinom radu koji je bio na dnevnom redu Sabora. Moram priznati, da osobno imam veoma pozitivno mišljenje o guverneru HNB-a g.Rohatinskom koji je dosadašnjim radom i potezima koje je vukao sa svojim suradnicima dokazao da su ti potezi pomogli Hrvatskoj da izbjegne ono najgore.

Da nije tako tragično kao što jeste bilo bi jako smiješno. 

Jeste li znali da ako imate dug od cca 100.000 kn i krenete ga otplaćivati svakog mjeseca sa 2.400 kn, da ćete do kraja života plaćati kamate, jer zakon o obveznim odnosima propisuje da se prvo plaćaju kamate i troškovi, a potom dug. Iako Ustav RH govori o ravnopravnosti i pravednosti, ja ne vidim pravednost da se prvo naplaćuje posljedica nečinjenja a tek onda nečinjenje. Pa zar nije biti kaznenog dijela lihvarenja, pribavljanje protupravne koristi "kamatarenjem". Zar naplata kamata u vječnost nije kamatarenje.

Pojavom globalne krize na samom početku zavladala je panika u bankama. Prvo je zahvaćen bankarski sustav SAD-a koji je i generirao krizu u tom sektoru, a zatim se proširio na ostale djelatnosti. Panika je zahvatila više građane najviše pogođene događajima i bankrotima koji su uslijedili nego bankare. Oni su po staroj navici računali, da država neće dozvoliti njihovu propast, a u tome i nisu pogriješili.

Vlada je odlučila. Poduzetništvo dobiva financijsku injekciju od 10 milijardi kuna za povećanje likvidnosti i jačanje poslovnog sektora. Ovim bi se potezom trebala povećati gospodarska aktivnost što bi dovelo do gospodarskog rasta. Ovu odluku vlade trebali bi realizirati Hrvatska narodna banka, HBOR i poslovne banke.

Dubai nikada dosanjani san milijuna ljudi željnih svih mogućih simbola luksuza i bogatstva gotovo preko noći šokirao je javnost i postao noćna mora za mnoge zemlje. Ono o čemu se već neko vrijeme šuškalo postalo je ovih dana stvarnost. Dubai je upoznao svjetsku javnost, da nije u mogućnosti vraćati svoje dugove u idućih šest mjeseci.